Zamislite da nekoga volite jednako jako kao svakog člana svoje uže porodice. Sada zamislite cijeli grad koji voli jednu osobu tako jako.
RSD Sloboda Tuzla, grad Tuzla i njegovi građani su ostali bez velikog prijatelja, komsije, poznanika, sugrađanina, bez velikog čovjeka. Saša Grgić – Vilenjak je osoba koja obilježila tuzlansku i bosansko-hercegovačku sportsku kulturu, alternativnu muzičku scenu i živote mnogih njegovih prijatelja unazad 17-18 godina.
“ Sale naš vilenjače, naš liku iz bajke “
Roditelji su mu u prvim godinama poslije rata preselili u Zagreb. Sale je već tada imao 18 godina i nije htio da ide. Bezbroj puta je rekao da je Tuzla jedini grad u kojem bi mogao da živi. Mi smo svi znali zašto je to tako.
Ako postoji titular koja bi se dodijelila osobi koja je svojom pojavom i dojavom obilježila Tuzlu posljednjih 17-18 godina onda je ta osoba Saša Grgić – Vilenjak. Nedostajat će svima jer svi su znali Sašu. Saša Grgić – Vilenjak je postavio standarde u ljudskim odnosima, prijateljstvu i drugarstvu koji se teško mogu srušiti. Poznavali su ga od Mostara do Bijeljine, od Ohrida do Zagreba.
Svi koji su ga znali nisu ga mogli ne voliti. Bio je lik iz bajke, bio je naš vilenjak.
Saša je imao manu na srcu još od djetinstva. Posljednje dvije-tri godine poteškoće su se pojačale. Išao je u Zagreb na pretrage, vadio nalaze. U ponedeljak ujutro su ga našli njegovi drugari sa Slatine, beživotnog na kuhinjskom podu. Obdukacija je pokazala da je našem Saši puklo srce. Zar je moguće…Sale brate da tvoje srce pukne.
I za kraj, oprosti nam Saša ako nam možeš oprostiti. Oprosti ako ti je trebala naša pomoc, a nikog od nas nije bilo tu da ti pomogne.
Mi smo svi imali nekoga, a Saša ti si bio sam…i svi znamo da si ti za sve nas pojedinačno učinio više nego što smo mi svi skupa učinili za tebe.
Saša, hvala ti sto si živio u naše vrijeme i dao nam tu čast da budemo tvoji prijatelji, tvoji drugari. Ti si bio naš vilenjak, lik iz bajke.
Saša Grgić Vilenjak 